Ispovijed jednog judaša

Ispovijed jednog judaša

Judo je jedan stil života!

" Subotom volim izaći! " - kažu jedni.

"Nedjeljom volim spavati! " - kažu drugi.

" Najbolje je potući se golim rukama! " - kažu ti neznalice.

" Nismo nikad zajedno! " - kaže ti djevojka/dečko.

Neki kažu da nikad nećeš postići ništa, da gubiš vrijeme.

" Počni razmišljati o faksu i poslu! " - kažu ti roditelji.

 

Ali razmisli, što svi oni znaju što znači judo za mene?!.. Što znaju o tenzijama i živcima koji ti ne daju spavati noć prije natjecanja?!.. Što znaju oni borbama i treninzima koje si radio bolestan ili povrijeđen?!.. Što znaju oni o udarcima i bolu koji podnosiš?!.. Što znaju oni o nervozi koju osjećaš dok čekaš da staneš na tatami?!.. Što znaju oni kako je dobiti ili izgubiti borbu sekundu prije kraja, kakav je to osjećaj?!.. Što znaju oni što ti misliš kad se zagrijavaš 20 minuta prije borbe?!.. Što znaju oni kako je loše kada moraš pauzirati zbog povrede?!.. Što oni znaju koliko boli slomljen nos?!.. Što oni znaju o osjećaju u duši kad zbog povrede moraš predati borbu?! Što znaju oni o hladnim tuševima koje si doživio?!.. Što znaju oni koliko ja volim ovaj sport?!.. Što oni znaju o mojoj drugoj obitelji, o mojim prijateljima?!...Što oni znaju kakav je osjećaj popeti se na pobjedničko postolje?!!!! Da li će oni ikad doživjeti taj ponos? Znaju li oni da u judu sve počinje s poklanjanjem i završava istim, znaju li da to poklanjanje znači poštovanje?

Tatami, tribine, sam za sebe ili srcem za ekipu, a na drugoj strani tatamija ista stvar, ulaskom na tatami prestaje svaki zvuk. Ti, Protivnik, Sudac i Trener, tu nestaju svi drugi oko tebe... Neprocjenjiv osjećaj!!! Ljudi koji te ne podržavaju i ljudi koji te vrijeđaju ne znaju da je jedan klub - jedna duša! Ovo je naš život, što oni znaju?!.. Dosta ljudi kaže: " Judo nema veze sa životom! " - ne znam znaju li o životu, ali o judu sigurno ne znaju ništa!.. Vrlo je jednostavno kritizirati borce i borilačke vještine, smatrati ih grubijanima, ali hoćeš li na tren to probati, prijatelju? Ali nitko ne zna žrtvu koju podnosiš kako bi došao i stao na tatami i pogledao se oči u oči s protivnikom... Iza jednog judaša ima jedna propuštena mladost kako bi ostvario san.. Gubimo dečke, djevojke, obiteljske trenutke, rođendane, izlaske, ljeta..

Ali ljudi to ne vide - samo govore da trčimo za budalaštinom! Zato kada vidiš nekog judaša – poštuj ga jer doći do tog mjesta, trebao je trostruko veći trud nego što misliš!

 (Ovo je dio „ispovijedi“ jednog judaša s Facebooka.)