Jeftina škola - Vlado

Jeftina škola - Vlado

Mnogo puta se roditelji trude svojoj djeci davati pouke o životu, upozorenja, usmjerenja. I često puta mislimo da naše riječi ne ostavljaju traga na djeci. Koliko često ponavljamo rečenice koje počinju otprilike ovako: «A koliko sam ti puta rekao …?»?

Kad su djeca mala na njih djeluje mrki pogled ili povišeni glas. Starijoj djeci to nije dovoljno pa koristimo prijetnju kaznom ili i samu kaznu na bi li ih priveli k ponašanju ili radu kakvim smatramo da je potrebno.

U pubertetu se mnoge stvari izokrenu. Djeca su nam upoznata s mnogo stvari, mnogo znaju, poneka i mnogo čitaju. I ponekad razgovori s njima ne teku u smjeru u kojem želimo ili se sami uhvatimo u neku klopku i razgovor završavamo s: «Zato jer ja tako kažem i to mora biti tako!!!».

Mnogo lakše, jer ima veći učinak, je djelovanje primjerom. A pogotovo to ima veliki učinak kad se dogodi nešto pozitivno i dramatično. To u djeci ostavlja trag.

Na jednom od turnira dogodila su se dva lijepa primjera.

Na tatami su izišla dva judaša. Jedan od njih je bio za glavu viši od drugoga, imao više godina, više kilograma i pojas koji svjedoči o većem znanju juda. Vidjevši protivnika, onako sitnog i mršavog, pobjegao mu je veliki smiješak. Nakon početka borbe smijeh se izgubio, a zamijenilo ga je zaprepaštenje. Na kraju je borbu izgubio.

Drugi primjer je bio kada je jedan judaš gubio desetak sekundi prija kraja borbe, a onda je, doslovno u posljednjoj sekundi, bacio protivnika na ipon.

Vraćajući se kući ispričao sam djeci priču o jednom Amerikancu, poslovnom čovjeku koji je trebao sklopiti unosan posao negdje na Dalekom istoku. U zračnoj luci ga je dočekao vozač koji je trebao biti i njegov pratitelj do sutrašnjeg sastanka. Amerikanac se prema vozaču ponašao pristojno i s poštovanjem. Sutradan, došavši na ugovoreni sastanak uvidio je da je taj vozač zapravo bio vlasnik tvrtke s kojom je trebao potpisati ugovor. Zahvaljujući svojoj pristojnosti i uvažavanju čovjeka kojeg nije poznavao, vrlo lako je sklopio unosan posao.

Pitao sam tada djecu što su naučila iz priče i iz onoga što se dogodilo na turniru. Svi su se složili oko toga da se nikoga ne smije podcijeniti i da se treba boriti do kraja.

Upornost i uvažavanje!

Ponekad je škola vrlo skupa. Ova je bila besplatna.