Moje državno natjecanje - Lucija

Moje državno natjecanje - Lucija

Državno…. to je jedno od jako važnih natjecanja. Dođeš na turnir, pogledavaš ljude oko sebe i pitaš se da li je netko od njih tvoja kategorija. Sjedneš na klupu i sklupčaš se od grčeva i treme. Jednako te strah koliko si i uzbuđen. Strah te radi toga da ne razočaraš ljude oko sebe, da ne daš sve od sebe ili da jednostavno ne napraviš glupost tijekom borbe. Kroz glavu ti prolaze sva bacanja, svi zahvati, poluge, gušenja, sve što možeš i sve što ne smiješ napraviti. A onda čuješ svoje ime. Silaziš do tatamija, vežeš pojas, a za to vrijeme ne osjećaš ništa, samo znaš da ti trener nešto govori, ali se baš ne obazireš na to. Lutaš u svojoj glavi i pokušavaš vidjeti koja osoba će stati na drugu stranu tatamija. U trenutku kada staneš na tu zelenu strunjaču strah, tremu i nesigurnost ostavljaš iza sebe, staneš nasuprot protivnika i jedino što znaš je da ćeš možda izaći kao pobjednik, a možda kao gubitnik, no to je tvoja odluka.

Nakon tri pobijeđene borbe ponovno se sklupčaš na klupu, te ne čuješ nikog oko sebe i čekaš finalnu borbu. Trema i strah ponovno dođu. Svi misle da razumiju kako se osjećaš, ali zapravo samo ti znaš što ti se dešava u glavi. Tada začuješ svoje ime….. skupe se ljudi na tribinama, na ogradi i svi te gledaju, no ti ne razmišljaš o njima već razmišljaš o tome da daš sve od sebe. Pokloniš se protivniku i začuješ HAJIME . Trener ti s klupe govori što da radiš, protivnik ti pokušava primiti gard na sve moguće načine, a s tribina čuješ kako se ori tvoje ime.

U zadnjoj minuti protivnika baciš na juko i sada znaš da ti je jedini cilj zadržati taj juko i ne spotaknuti se i pasti. Svako malo pogledavaš prema semaforu i ugledaš da još imaš 15 sekundi. Protivnik se svom snagom zaleti na tebe, a ti ga pokušavaš natjerati na šido, kaznu.

Nakon pet sekundi sa tribina se čuje 10,9,8,7,….. ti se boriš i pokušavaš ne pasti, ali u svojoj glavi znaš da je i to moguće…6,5,4,3,2,1 ……. začuješ MATE i znaš da je gotovo. Pokloniš se protivniku i sa suzama u očima istrčiš s tatamija jer znaš da si ovog puta izašao kao pobjednik.

Lucija