Pandemija korone je natjecateljski judo u mlađim uzrastima sasvim zaustavila, ali judaši nastavljaju s treninzima, bilo na otvorenom ili u dvoranama na tatamiju.
Način treninga bez natjecanja omogućio je da se nađe vremena i za stvari koji su natjecateljima namjerno stavljene u drugi plan.
Tako je i s polaganjima za majstorske pojaseve.
U subotu 10. travnja u dvorani Judo kluba „Black belt“ u Zagrebu održano je polaganje za pojaseve u organizaciji Hrvatskog judo saveza. Polaganju je pristupilo 40-ak kandidata, a među njima i 6 članova našeg kluba.
Komisija Hrvatskog judo saveza je provodila ispit koji se sastoji od pismenog dijela, te prikaza određene judo kate. Ispitu mogu pristupiti kandidati s najvišim učeničkim (kyu) pojasom koji polažu za 1. DAN ili crnim pojasom ukoliko polažu za viši stupanj DAN pojasa.
Dora Hrkec, Tena Pšeničnjak, Nikola Škalec i Antonio Hrkec prikazali su Nage no katu, dokazali svoje znanje te su promovirani u majstore juda.
Time broj aktivnih majstora juda u našem klubu povećan na 14 što je lijepi broj.
Ispitu su pristupile i Lorena Štengl i Katarina Lucija Vuković prikazavši Katame no katu te uspješno položile za majstorski pojas II. DAN.
Judo kate su strogo propisane forme koje potječu s kraja 19. stoljeća. Za razliku od današnjeg natjecateljskog juda koji je kao sport pravilima prilagođen današnjem vremenu, kate čuvaju tradicionalni judo kao borilačku vještinu i namijenjene su razumijevanju i čuvanju principa juda. U judo katama ne postoji, kao u nekim drugim borilačkim vještinama, zamišljen protivnik već se izvode sa stvarnim protivnikom – partnerom. A taj partner ne samo da napada već anticipira korištene tehnike i prilagođava svoje napade.
Nage no kata je određena još 1885. godine, a sadrži 5 setova po 3 bacanja – ručna, bočna, nožna, požrtvovna unaprijed i požrtvovna u stranu. Svako se bacanje izvodi u lijevu i u desnu stranu, pa kandidati moraju izvesti 30 bacanja točno određenim redom i pazeći na svaki detalj. Komisija ocjenjuje oba partnera u kati – i napadača i izvođača bacanja. Svaki kandidat mora katu odraditi i kao izvoditelj bacanja i kao napadač da bi prikazali razumijevanje i bacanja, ali i padova.
Nage no kata, iako prikazuje tehnike bacanja, razlikuje se od natjecateljskog juda, pa se natjecatelji moraju prilagoditi i poznate im tehnike raditi na drugačiji način. Zbog toga pripreme za polaganje kate oduzimaju dosta vremena.
Katame no Kata je razvijena u Kodokanu između 1884. i 1887. sljedivši razvoj Nage no Kate. Sastoji se od tri grupe tehnika na tlu (zahvati, gušenja i poluge) od kojih svaka ima pet pokaznih tehnika. Iako se najčešće izvodi za II. DAN pa kandidati već imaju iskustva, izuzetno je i fizički i psihički zahtjevna. I u ovoj kati kandidati moraju pozati poznavanje i u uloti torija (onog koji prikazuje tehniku) i ukea (onoga na kojem se tehnika prikazuje).
