Prezentacija juda u Mrzoviću

Prezentacija juda u Mrzoviću

Naš klub je dobio zamolbu Zrinke Eberhardt, učiteljice razredne nastave u malom slavonskom selu Mrzović da prezentiramo judo u sklopu njihovog projekta „Kretanjem do zdravlja“. S radošću smo prihvatili poziv, a i po Statutu kluba imamo za cilj poticanje, promicanje i razvitak judo športa, pa nam je to uz zadovoljstvo predstavljalo i ispunjavanje jedne od glavnih statutarnih zadaća kluba.

 

Mrzović je malo selo u općini Semeljci s manje od tisuću stanovnika. Škola u Mrzoviću je područni odjel OŠ Josip Kozarac iz Semeljaca, ima tridesetak učenika u 4 razredna odjeljenja od 1. do 4. razreda. Poduzetne učiteljice pripremile su ove školske godine za svoje učenike projekt „Kretanjem do zdravlja“ u kojem se između ostalog, učenicima predstavljaju razni športovi. Do sada su učenici imali prilike vidjeti prezentacije nogometa, rukometa, tenisa, plesa, jahanja i taekwondoa, a nakon juda, slijedi im plivanje i stolni tenis.

 

Prepun kalendar judaških natjecanja nije nam dao mogućnost održavanja prezentacije petkom, već je dogovorena prezentacija za ponedjeljak ujutro. Budući da u klubu smatramo da zadaća športskog kluba nije samo športska već se mora djelovati i odgojno i obrazovno, iskoristili smo vrijeme za malo upoznavanje tog dijela Slavonije.

 

U subotu 10. svibnja, nakon judo turnira u Pisarovini, krenuli smo za Đakovo, u kojem smo u domu obitelji Eberhardt imali smještaj. Večer smo proveli u druženju s domaćinima. Za nedjelju smo imali interesantan plan: Pastuharna Đakovo, šetnja, razgledavanje katedrale i Strossmayerovog parka, odlazak u ergelu na Ivandvoru, a nakon ručka odlazak u Osijek.

 

U laganoj šetnji došli smo do Pastuharne. Slika govori više od riječi, pa mnogo više o Pastuharni pogledajte na internetu na zaista dobroj web stranici o Ergeli Đakovo (http://www.ergela-djakovo.hr/content/drzavna-ergela-dakovo). Luka je o našem posjetu napisao ovo:

 

Dio nedjeljnog jutra u Đakovu proveli smo u Državnoj ergeli lipicanaca. Pješice smo krenuli od kuće do Ergele i prvi ulaz je bio zaključan, pa smo morali na glavni. Tamo smo ušli u prvu staju. Kada smo krenuli u malo veću staju s boxevima za konje, zaustavili su nas i morali smo van. Ubacili smo se u turističku grupu u kojoj nam je voditeljica Silvija sve opširno objasnila i puno toga nas naučila o konjima. To nam je opisala i uz malo šale :). Obišli smo i veliku arenu za natjecanja, koja je jako kvalitetno uređena i najveća u Hrvatskoj. Poslije arene smo išli još u novi dio koji još nije predviđen za gledanje i vidjeli smo solarij za konje. Tamo se suše nakon kupanja. To je bio zadnji dio obilaska. Svi smo bili sretni i zadovoljni. Bilo je i uzbudljivo,ali i jako vruće.

 

Mislio sam da će Luka napisati tekst od barem stranicu – dvije, jer je bilo toliko toga zanimljivog o lipicancima što smo čuli, ali Luka izgleda kao čovjek od malo riječi. Uz brojne obaveze koje ima, nisam ga želio zamarati dopunjavanjem i obogaćivanjem teksta. Ipak, dopunit ću njegov osvrt jednom crticom. Konjima u stajama uvijek svira radio. Kao što nam je voditeljica obilaska objasnila, to je zbog toga da se navikavaju na ljudski glas. Tijekom mnogobrojnih obilazaka često je imala pitanja o tome što konji vole slušati, pa je odmah i odgovorila: „Da, konji vole slušati Severinu!“.

 

Već sam napomenuo da se u klubu trudimo djelovati i odgojno i obrazovno, pa je svaki član naše prezentacijske ekipe dobio zadatak opisati dio našeg obilaska. Kada sam pitao tko će pisati o Pastuharni, Luka je jedini bio tih, nije se branio, pa je on dobio taj zadatak. Pisati o Đakovačkoj katedrali, uz zadovoljni smiješak Helene i Lucije dobio je Antonio. Nije bio baš pretjerano sretan, ali se to promijenilo kad smo došli do zaključanih vrata katedrale. Vrijeme za posjete je prošlo, a katedrala će biti otvorena opet poslijepodne, kad smo planirali odlazak u Osijek. Ipak, Antonio je o tome napisao slijedeće:

 

Dio nedjeljnog jutra odvojili smo za posjet Đakovačkoj katedrali i Strossmayerovom parku. Kada smo došli do Đakovačke katedrale, Luka i ja smo primijetili da su se vrata, nažalost, prije pola sata zatvorila pa ju nismo mogli pogledati iznutra. Katedrala je jako visoka i lijepa, a posebna po tome što je crvene boje.

 

Pored katedrale nalazi se Strossmayerov park koji je dobio ime po poznatom biskupu Josipu Juraju Strossmayeru kao što je i park Maksimir dobio ime po zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu. Prošetali smo se kroz park i slikali za uspomenu, a za kraj smo se počastili sladoledom.

 

Nakon Strossmayerovog parka laganom šetnjom kroz središte Đakova vratili smo se po auto i uputili se u 6-7 km udaljen Ivandvor. Ivandvor je ergela u sklopu Ergele Đakovo. U Pastuharni Đakovo su, kao što i ime govori, samo pastusi, a kobile sa ždrjebadi su u Ivandvoru. Lucija je o tome napisala slijedeće:

 

Ergela Ivandvor udaljene je tek par kilometara od Đakova. Tamo se nalaze kobile i ždrijebad dok ne narastu da se mogu osamostaliti. Naša mala ekipa veoma je uživala hraneći kobile jabukama. U Ivandvoru se trenutno nalazi 7 mladih lipicanera koji su kad se rode crne boje, a kasnije većina posivi i pobijeli. Od vodiča Pastuharne u Đakovu saznali smo da se još očekuje oko 30 mladunčadi. Svi smo veoma uživali u posjetu ergeli u Ivandvoru što se može vidjeti i na slikama. Zahvaljujem našim domaćinima što su nam omogućili lijepi vikend u Slavoniji.

 

Lucijinom opisu treba dodati samo to da je ždrijebad koju smo vidjeli bila stara samo 14 dana i ni koraka se ne odvajaju od svojih majki.

 

Nakon ručka na redu je bio Osijek. Obilaznicom smo došli do Gradskog vrta, pa onda kroz grad do Tvrđe. Helenino viđenje Osijeka:

 

Poslije podne smo došli u Osijek. Prvo smo posjetili Tvrđu i njezine zidine. Slikali smo se kod topova koji su davno branili Osijek. Zatim smo sišli na šetnicu uz Dravu. Šetajući čitali smo zanimljive poruke napisane na podu. Laganom šetnjom došli smo do poznatog osječkog pješačkog mosta koji spaja obale Drave. I tamo smo se slikali. Nakon šetnje uz Dravu zaputili smo se na glavni osječki trg. Vidjeli smo osječku katedralu i velike tegle s drvećem. Na povratku smo stigli do jednog trga u Tvrđi gdje sam uskočila u jednu fontanu. Svi su se prestrašili, ali fontana je bila prazna. Već je bila noć kad smo se vratili u Đakovo.

 

Ponedjeljak nas je dočekao kišom. Nastava počinje u 8 ujutro, pa smo iz Đakova oko 7,30 krenuli prema dvadesetak kilometara udaljenom Mrzoviću. Dočekala nas je lijepa zgrada s uređenim okolišem. Prezentacija se trebala održati u učionici na katu i mislili smo da se dogodila neka greška jer se uopće nisu čuli dječji glasovi. Da na zidovima nisu bili dječji radovi i fotografije, ne bismo niti znali da se radi o školi. Ušavši u učionicu vidjeli smo da sva djeca u miru i iščekivanju čekaju prezentaciju. Dok su se naši judaši presvlačili, učenici su, uz budne oči učiteljica, začas iznijeli školske klupe i torbe iz učionice i donijeli strunjače. Strunjače su složili u sredini učionice, a sami posjedali okolo.

 

U prvom dijelu održana je multimedijska prezentacija o povijesti juda, principima, glavnim osnovama juda kao športa, te predstavljen judo u Hrvatskoj. Sama prezentacija je obogaćena prikazom judaških tehnika, suđenjem i borbama uživo. Da je to napravljeno na najbolji mogući način svjedoči i reakcija učenika i učiteljica koji su poskakali sa svojih mjesta kada je Luka efektnom uchimatom zakucao Helenu. Posjedali su kad su shvatili da se Heleni ništa nije dogodilo i da sa smiješkom ustaje sa strunjače.

 

Nakon velikog odmora, kada su nas ljubazne učiteljice počastile domaćim kolačima, kavom i sokovima, krenulo se pod Deinim vodstvom u zajedničko zagrijavanje, te učenju padova. Svi su učenici probali napraviti sve judaške padova, s više ili manje uspjeha. Antonio, Lucija, Helena i Luka u tome su im pomagali. Kada je uzbuđenje i glasno veselje preraslo mjeru, Dea je znalački smirivala situaciju, a djeca su ponovno u tišini odrađivala vježbe.

 

Sa sobom smo ponijeli četiri gornja dijela kimona, pa smo pitali tko želi isprobati kimono. Sva, ali doslovno sva djeca su istovremeno digla ruke u zrak! Svatko je obukao kimono, zavezao pojas (uz pomoć) i jednog od naših judaša primio u zahvat kesa-gatame. Zadatak im je bio držati ga u zahvatu što dulje. Naravno da im zbog iskustva i znanja naših judaša to nije uspijevalo.

 

Na kraju, Dea je u maniri stroge učiteljice ispitala učenike o gotovo svemu što smo im pokazali. Nismo mogli vjerovati, ali na svako pitanje su dali točan odgovor! Pozorno su pratili svaku riječ i sve su upamtili!

Svakom smo razredu za uspomenu ostavili malu judašku medalju s logom kluba, a svaki je učenik dobio i malu naljepnicu. Posjetu smo završili kratkim druženjem s djecom.

 

Nakon sveukupno tri sata druženja s prekrasnom djecom u Mrzoviću i njihovim učiteljicama vratili smo se u Đakovo na ručak, pa na put za Samobor jer je navečer bio trening.

 

Što reći na kraju? Prema reakcijama učenika i njihovih učiteljica možemo zaključiti da su bili zadovoljni prikazanim. Ono što smatram najvažnijim dogodilo se našim judašima. Uz sve ono što su vidjeli turistički, vidjeli su da ima i djece, njihovih vršnjaka, koji stanuju u malom selu u kojem nema mogućnosti bavljenja športom, koji njih doživljavaju kao nekog posebnog. Upoznali su izuzetnu dobru i pristojnu djecu koja lako sklapaju prijateljstva i koja su vrijedna prijateljstva.

 

Zahvaljujemo učiteljici Zrinki Eberhardt na pozivu da prezentiramo judo i na tri prekrasna dana s njenom obitelji, Anom, Markom i Stjepanom. Hvala i učiteljicama Perki, Marijani i Elizabeti na gostoprimstvo, kao i svim učenicima u Mrzoviću. Nadamo se da će im ovo druženje ostati u lijepoj uspomeni kao nama.

zajednicka4.jpg
slukomboticem.jpg
razgovornakonsvega.jpg
poziranje21.jpg
poziranje.jpg
pozdrav.jpg
osjeckakatedrala.jpg
oskaoosijek.jpg
naosjeckommostu2.jpg
solarijzakonje.jpg
stajaupastuharni1.jpg
stajaupastuharni2.jpg
zagrijavanje3.jpg
zagrijavanje2.jpg
zagrijavanje1.jpg
uzderam.jpg
uvod.jpg
uciteljice.jpg
uparku2.jpg
uparku.jpg
naosjeckommostu.jpg
manekeni.jpg
lucijauzahvatu.jpg
ispitivanje2.jpg
ispitivanje1.jpg
helenaibas.jpg
akovackakatedralaibiskupskidvor.jpg
deaanaiuciteljice.jpg
deaidjevojcice.jpg
deaidjecaci.jpg
crvenificogazitenk.jpg
ivandvor1.jpg
ivandvor2.jpg
ivandvor3.jpg
lucijapomaze.jpg
lana1.jpg
kolutunazad.jpg
kobileizdrijebad2.jpg
jahaonica.jpg
ivandvor6.jpg
ivandvor5.jpg
ivandvor4.jpg
biskupskidvoruakovu.jpg